Tambura je jedan od najvažnijih glazbenih instrumenata u hrvatskoj glazbenoj tradiciji. Prvi oblici tamburaških instrumenata u Europu su stigli s istoka u 14. stoljeću, a s vremenom su se prilagodili lokalnim stilovima i postali neizostavni dio kulturnog identiteta Hrvatske, Srbije, Mađarske i drugih zemalja regije.
Osim tambure, u narodnoj glazbi često se koriste i drugi tradicionalni žičani instrumenti poput samice, jednostavne tamburice koja se koristila diljem sjeverne Hrvatske i Slavonije, te šargije, instrumenta raširenog u Bosni i Hercegovini i dijelovima Srbije. U Mađarskoj je poznat citera, dok u Srbiji tamburašku tradiciju upotpunjuje prim, koji se često koristi u vojvođanskim orkestrima.
Povezanost obitelji Franić s tamburaškom glazbom i izradom žica ne odnosi se samo na Hrvatsku – njihovi proizvodi koriste se i među glazbenicima u Mađarskoj, Srbiji i šire. Vrhunska izrada žica omogućuje precizan, jasan i dugotrajan ton, što je od ključne važnosti za svirače tradicionalnih instrumenata.